Zima ti je ...
Hladno je, vetar ti siba ostre kisne kapi u lice.
Mrzis taj bol i brojis korake...korake do tople sobe
Samo da se sklonis ...da se sklonis sa kise i nesnosne zime ...
Soba je topla i tiha ...Ali sta se desava ? Jos uvek ti je hladno ...
Uprkos vurcini , pucketave vatre u kaminu , uzalud svemu ....
Zato sto ti nije koza ozebla , vec dusa ...
Dusa ti drhti ...i ne mogu je utopliti ni topla soba, ni pucketava vatra
u kaminu , ni topli auto , pa cak ni obala suncanog mora ...
Jer je usamljena...
Kozu moze mnogo toga da stiti , ali dusu samo jedno
Jedna druga dusa ...njegova ....
Kad se nadju dve srodne duse , onda se pripiju jedna uz drugu ,
Od zore do mraka , od mraka do jutra ...i greju se ....
Cak i kad ti ledeni vetar struze kozu ...
Od ovakve bliskosti nema nista toplije ....
Нема коментара:
Постави коментар