петак, 19. април 2013.

Upravo prolazi .....

Upravo sad prolazi ...
Pustam ga,...nek ide ...
Dozvolim da nestane.
Naivna pomislih , dobro mu je
tu kraj mene ...
Sevne munja , udari grom
Bila je to ljubav s nekim ...jednom ....

Vidim plavu pticu iznad nas ...
prelete u nepovrat...
Ostavlja za sobom , mali, krvav trag ...
Iz srca mu viri zica bodljikava ,
iz kljuna suva travka i jedna slama ...

A ja prokleta s njim bih galopirala
Na indijskom isaranom konju od snova ...
Saman se trese poput noza
Pod nogama od blata i mocvara....

Od onda ...njega vidim , gde god mi pogled odluta...
Dom mi postala u paklu- jedna kamena kuca ...
krhotine od rasprsnutog raja,
Tekucina iskrivljenog ogledala...
Gde kresnice svetle do beskraja....



Нема коментара:

Постави коментар